уторак, 2. март 2010.

XY 38



Pogledaj moju ruku,
pogledaj moje lice,
pogledaj sta nam se sprema
jer nacin na koji te gledam,
kako ti gledas mene
i kako mi gledamo stvari
postaje tacka na zidu,
malo crveno svetlo
koje prozdire vreme.
Ne zelim da bude tako!
Zadrzacu te za sebe,
posmatracu te krisom,
pretvoricu se u senku
i ako me jos uvek vidis
dodirnucu te nezno

Igor Mikić


Moj prijatelj i ja se nismo videli 100 godina. Ali moja fotografija i njegova pesma su se nasle, međusobno proizvele. Otkriven je još jedan aspekt fotografije. I to kroz nešto što je dugo stajalo zatrpano u mračnim vijugama fejsbuškog mnoštva.

2 коментара:

  1. pesma ,lepa i tužna,sličice super rečitije od reči,znaš me ,znam te,nastavi dalje ,šarenije,lepše,bolje,sigurnije.šaljem ti pozdrav i podršku,super si!

    ОдговориИзбриши