![](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhIvToK_OlsdqezdjO1Hy5dSPcq-SA6bQtKrk_FqxlqihDctPQMhSw22_sRSXuUHSdt80Aigx9wbEMxztIMcmXnwO0JvywP1iPZKAObuPQfhLlhItgq_66gqfuTnCENvhHe1mAneQA2Odad/s320/xy38.jpg)
Pogledaj moju ruku,
pogledaj moje lice,
pogledaj sta nam se sprema
jer nacin na koji te gledam,
kako ti gledas mene
i kako mi gledamo stvari
postaje tacka na zidu,
malo crveno svetlo
koje prozdire vreme.
Ne zelim da bude tako!
Zadrzacu te za sebe,
posmatracu te krisom,
pretvoricu se u senku
i ako me jos uvek vidis
dodirnucu te nezno
Igor Mikić
pogledaj moje lice,
pogledaj sta nam se sprema
jer nacin na koji te gledam,
kako ti gledas mene
i kako mi gledamo stvari
postaje tacka na zidu,
malo crveno svetlo
koje prozdire vreme.
Ne zelim da bude tako!
Zadrzacu te za sebe,
posmatracu te krisom,
pretvoricu se u senku
i ako me jos uvek vidis
dodirnucu te nezno
Igor Mikić
Moj prijatelj i ja se nismo videli 100 godina. Ali moja fotografija i njegova pesma su se nasle, međusobno proizvele. Otkriven je još jedan aspekt fotografije. I to kroz nešto što je dugo stajalo zatrpano u mračnim vijugama fejsbuškog mnoštva.
pesma ,lepa i tužna,sličice super rečitije od reči,znaš me ,znam te,nastavi dalje ,šarenije,lepše,bolje,sigurnije.šaljem ti pozdrav i podršku,super si!
ОдговориИзбришиHvala od sveg srca!
ОдговориИзбриши